Struktura ponašanja djece u obitelji

Ovaj osvrt napisan je na temu strukture ponašanja djece u obitelji autorice Anamarije Žic Ralić.

Za dječji razvoj su posebno značajni odnosi koje grade u obiteljskoj sredini jer djeca u toj sredini provode najviše vremena. Obitelj je čimbenik koji ima najveći utjecaj na određenje djetetovog ponašanja,  formiranja osobina ličnosti te uspješnost stvaranja socijalnih odnosa u društvu.

Ovaj članak smatram iznimno važnim jer obitelj formira djecu i utječe na njihov život u značajnoj mjeri te je potrebno da obitelj uvažava potrebe i želje djece. Na taj način obitelj može djetetov život učiniti kvalitetnim, pružiti mu mogućnost ispunjenja svih potencijala te mu dati duševnu i psihičku harmoniju.

ISTRAŽIVANJE STRUKTURE PONAŠANJA DJECE U OBITELJI

Za ovo istraživanje uzet je slučajan uzorak kojeg čini 778 djece (403 dječaka i 375 djevojčica) opće populacije, oba spola, u dobi od 8 godina do 15 godina i 9 mjeseci. Djeca uzorka pohađaju osnovne škole (od 2. do 8. razreda) na području Zagreba, Splita, Slavonskog Broda i Požege. Za potrebe istraživanja uzet je i uzorak djece usporenog kognitivnog razvoja koji obuhvaća djecu oba spola, 58% dječaka i 42% djevojčica, dobi od 7 do 16 godina. Cilj istraživanja bio je utvrditi strukturu ponašanja djece u obitelji na osnovi samoprocjene djece i procjene njihovih roditelja gdje se opisuju aspekti interakcije roditelja i djeteta koji se odnose na stil roditeljstva, kvalitetu komunikacije, uvažavanje djetetove ličnosti, zadovoljenje emocionalnih i socijalnih potreba djeteta i postignuće u psihosocijalnom razvoju djeteta. Ključno je pitanje postoji li povezanost strukture ponašanja dvaju različitih uzoraka.

ZAKLJUČAK

Provedenim istraživanjem zaključeno je da postoji podudaranje u ponašanju djece prvog uzorka i ponašanju djece s usporenim kognitivnim ponašanjem. Što se tiče samoprocjene ponašanja djece podudaraju se rezultati u svim faktorima istraživanja kao što su izvlačenje od obaveza u kući, zabrane provođenja noći izvan kuće, nemogućnosti dovođenja svih prijatelja kući, ne postojanja dovoljno slobodnog vremena te šutnjom prihvaćanja odbijanja želja. Što se tiče procjene roditelja rezultati dvaju uzorka se ne poklapaju u potpunosti već se razlikuju u tome što roditelji djece s usporenim kognitivnim razvojem smatraju da ne postoji društvo koje ne odobravaju te da djeca imaju visoko samopouzdanje.

Odnos roditelja i djece potrebno je neprestano obogaćivati te ukoliko je nužno potražiti pomoć prikladnih osoba (psiholog, pedagog itd.). Potrebe djece s usporenim kognitivnim razvojem treba uvažavati podjednako kao i potrebe ostale djece. Na odnosu obitelji s djecom usporenog kognitivnog razvoja treba poraditi otvarajući nove mogućnosti i svjetonazore te pružajući roditeljima bolju podršku i obrazovanje u raznim edukacijsko-rehabilitacijskim centrima.

Postoje li danas razlike u ponašanju prema djeci usporenog kognitivnog razvoja te zašto do toga dolazi? Kako učitelji mogu utjecati na ponašanje učenika prema učenicima usporenog kognitivnog razvoja u školi?

Više o ovoj temi možete saznati na internetskoj stranici http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=148434

Stav roditelja prema učenju stranih jezika kao jedan od čimbenika razvoja višejezičnosti u učenika

Autori znanstvenog članka „Stav roditelja prema učenju stranih jezika kao jedan od čimbenika razvoja višejezičnosti u učenika“ su Željka Knežević i Ana Šenjug Golub.

Jedna od temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje, koje navodi Europski kompetencijski okvir, je komunikacija na stranim jezicima odnosno višejezičnost europskih građana. Razvoj kompetencije višejezičnosti sve više dolazi do izražaja kao cilj europske obrazovne politike. Pod pojmom višejezičnosti shvaća se poznavanje najmanje dvaju stranih jezika uz materinski jezik.

Odabrala sam ovaj znanstveni članak jer smatram da je kompetencija višejezičnosti nezaobilazna i ključna sposobnost kako u Europi tako i u ostatku svijeta. Mislim da je za učenike osnovnih škola  nužno učenje stranih jezika kako bi u daljnjem školovanju i poslovnoj realizaciji imali manje poteškoća, a više uspjeha.

ČIMBENICI KOJI DOPRINOSE RAZVOJU VIŠEJEZIČNOSTI U INSTITUCIONALIZIRANOM UČENJU STRANIH JEZIKA

1.      Pozitivni stav i organizacijska potpora državnih institucija

2.      Organizacija nastave stranih jezika u školi

3.      Pozitivan stav roditelja prema učenju stranih jezika i njihovo shvaćanje vrijednosti višejezičnosti

ISTRAŽIVANJE STAVOVA RODITELJA UČENIKA NIŽIH RAZREDA O UČENJU STRANIH JEZIKA

Istraživanje je provedeno na 120 roditelja učenika nižih razreda osnovne škole u Hrvatskom zagorju od kojih 19,2% su očevi. Istraživanje je provedeno u lipnju 2013. godine. Cilj istraživanja bio je ustanoviti stavove roditelja učenika nižih razreda osnovne škole prema učenju stranih jezika, njihovo shvaćanje višejezičnosti, njihova uvjerenja o važnosti određenih jezika za njihovo dijete i njihova uvjerenja o redoslijedu i ukupnom broju stranih jezika koje bi učenici trebali učiti u redovitom školovanju. Tijekom istraživanja pratilo se hoće li se stavovi ispitanika razlikovati s obzirom na dob, spol i stupanj obrazovanja. 

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Istraživanje pokazuje da je stav roditelja prema učenju stranih jezika pozitivan te smatraju da je to korisno i ima pozitivan utjecaj na razvoj djeteta dok imaju negativan stav prema aspektu dodatnog opterećenja djeteta uzrokovanim učenjem stranih jezika. Na pitanje o poimanju višejezičnosti 55% roditelja odgovara da ta osoba govori više jezika. Roditelji najvažnijim stranim jezikom za budućnost svoga djeteta smatraju engleski jezik, iza toga njemački, talijanski i francuski jezik. Što se tiče uvjerenja roditelja o broju jezika koji bi učenici trebali učiti tijekom redovitoga školovanja, najveći broj roditelja (51,7%) smatra da bi učenici trebali učiti dva strana jezika, manji broj (23,3%) tri jezika, a njih 6,7% smatra da bi učenici trebali učiti 4 i više strana jezika Čak 10% roditelja smatra da bi učenici trebali učiti samo jedan strani jezik. Pitanje o redoslijedu učenja stranih jezika  40,8% ispitanika smatra da bi učenici trebali prvo učiti engleski pa njemački. Na stavove ispitanika nisu utjecali dob i spol, ali je utjecao stupanj obrazovanja. Roditelji koji imaju viši stupanj obrazovanja smatraju da učenici trebaju učiti gotovo 3 strana jezika dok oni s nižim stupnjem obrazovanja smatraju da trebaju učiti najviše 2 jezika.

 Razvojem društva i obrazovanja poznavanje prvenstveno engleskog jezika je potrebno temeljno znanje koje nam otvara vrata u druga društva i kulture. Vrlo je bitno razvijanje kompetencije višejezičnosti radi osobnog i profesionalnog razvitka zbog čega ono postaje obavezno u obrazovanju.

Smatrate li da djeca trebaju učiti strane jezike u školama i zašto? Koje strane jezike bi po vašem mišljenju  djeca trebala učiti u školama? Mislite li da Hrvatska provodi kvalitetnu obrazovnu politiku?

Više o ovome možete pronaći na internetskoj stranici http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=245194