subota, 28. siječnja 2017.

Struktura ponašanja djece u obitelji

Ovaj osvrt napisan je na temu strukture ponašanja djece u obitelji autorice Anamarije Žic Ralić.

Za dječji razvoj su posebno značajni odnosi koje grade u obiteljskoj sredini jer djeca u toj sredini provode najviše vremena. Obitelj je čimbenik koji ima najveći utjecaj na određenje djetetovog ponašanja,  formiranja osobina ličnosti te uspješnost stvaranja socijalnih odnosa u društvu.


Ovaj članak smatram iznimno važnim jer obitelj formira djecu i utječe na njihov život u značajnoj mjeri te je potrebno da obitelj uvažava potrebe i želje djece. Na taj način obitelj može djetetov život učiniti kvalitetnim, pružiti mu mogućnost ispunjenja svih potencijala te mu dati duševnu i psihičku harmoniju.



ISTRAŽIVANJE STRUKTURE PONAŠANJA DJECE U OBITELJI
Za ovo istraživanje uzet je slučajan uzorak kojeg čini 778 djece (403 dječaka i 375 djevojčica) opće populacije, oba spola, u dobi od 8 godina do 15 godina i 9 mjeseci. Djeca uzorka pohađaju osnovne škole (od 2. do 8. razreda) na području Zagreba, Splita, Slavonskog Broda i Požege. Za potrebe istraživanja uzet je i uzorak djece usporenog kognitivnog razvoja koji obuhvaća djecu oba spola, 58% dječaka i 42% djevojčica, dobi od 7 do 16 godina. Cilj istraživanja bio je utvrditi strukturu ponašanja djece u obitelji na osnovi samoprocjene djece i procjene njihovih roditelja gdje se opisuju aspekti interakcije roditelja i djeteta koji se odnose na stil roditeljstva, kvalitetu komunikacije, uvažavanje djetetove ličnosti, zadovoljenje emocionalnih i socijalnih potreba djeteta i postignuće u psihosocijalnom razvoju djeteta. Ključno je pitanje postoji li povezanost strukture ponašanja dvaju različitih uzoraka.

ZAKLJUČAK
Provedenim istraživanjem zaključeno je da postoji podudaranje u ponašanju djece prvog uzorka i ponašanju djece s usporenim kognitivnim ponašanjem. Što se tiče samoprocjene ponašanja djece podudaraju se rezultati u svim faktorima istraživanja kao što su izvlačenje od obaveza u kući, zabrane provođenja noći izvan kuće, nemogućnosti dovođenja svih prijatelja kući, ne postojanja dovoljno slobodnog vremena te šutnjom prihvaćanja odbijanja želja. Što se tiče procjene roditelja rezultati dvaju uzorka se ne poklapaju u potpunosti već se razlikuju u tome što roditelji djece s usporenim kognitivnim razvojem smatraju da ne postoji društvo koje ne odobravaju te da djeca imaju visoko samopouzdanje.


Odnos roditelja i djece potrebno je neprestano obogaćivati te ukoliko je nužno potražiti pomoć prikladnih osoba (psiholog, pedagog itd.). Potrebe djece s usporenim kognitivnim razvojem treba uvažavati podjednako kao i potrebe ostale djece. Na odnosu obitelji s djecom usporenog kognitivnog razvoja treba poraditi otvarajući nove mogućnosti i svjetonazore te pružajući roditeljima bolju podršku i obrazovanje u raznim edukacijsko-rehabilitacijskim centrima.

Postoje li danas razlike u ponašanju prema djeci usporenog kognitivnog razvoja te zašto do toga dolazi? Kako učitelji mogu utjecati na ponašanje učenika prema učenicima usporenog kognitivnog razvoja u školi?

Više o ovoj temi možete saznati na internetskoj stranici http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=148434


Broj komentara: 37:

  1. Živimo u svijetu u kojem je lakše osuđivati različitost nego je prihvatiti i poticati. Iako to nije korektno, danas postoje razlike u ponašanju prema djeci usporenog kognitivnog razvoja. Do toga dolazi jer je pojedincima teško gledati svijet iz tuđe perspektive. Nije im jasno kako nekome treba više vremena da shvati gradivo i nauči ga.
    Najbitnija stvar koju učitelj ne smije napraviti je grupiranje učenika. Međusobno pomaganje i suradnja je način na koji se djeca mogu povezati i razumjeti poteškoće s kojima se nose učenici usporenog kognitivnog razvoja.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. U potpunosti se slažem s tobom. Svatko je poseban upravo zbog razlika među ljudima.

      Izbriši
  2. Iako se često naglašava kako je različitost bogatstvo,djeca koja su usporenog kognitivnog razvoja, te tako odstupaju od ideje "normalnih", često budu okarakterizirana kao lošiji ili čak problematični učenici.Takva djeca češće budu verbalno,socijalno ili čak fizički zlostavljana.
    Smatram da učitelji ne smiju djecu usporenog kognitivnog razvoja odvajati od ostalih,već im pristupiti drugačijim metodama ili didaktičkim pomagalima.

    OdgovoriIzbriši
  3. Djeca usporenog kognitivnog razvoja su uglavom diskriminirana u društvu. Žalosno je što ih ljudi izbjegavaju, na kraju krajeva i oni su živa bića ko i svi mi. Učitelji bi se trebali odnositi prema svima jednako i trebali bi poticati ostale učenike da ih prihvate bez predasuda.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Svi trebamo imati jednaka prava bez obzira na razlike.

      Izbriši
    2. Svi trebamo imati jednaka prava bez obzira na razlike.

      Izbriši
  4. Svatko se razlikuje od drugih i svakoga se treba poštivati i prihvatiti ga kakav je i ponašati se kao prema ostalima. Učitelji bi trebali jednako posvećivati pažnju i jednako se trudi oko svih i uz ostale roditelje djecu zbližavat djecu i ukazivat im da smo svi jednako vrijedni.

    OdgovoriIzbriši
  5. Nažalost, smatramm da i danas postoje razlike u ponašanju prema djeci usporenog kognitivnog razvoja jer se o takvim problemima ne priča previše. Mislim da bi dobar učitelj trebao ostatak razreda upoznati s problemima koje imaju djeca usporenog kognitinog razvoja te da im na što kreativniji način predstavi kako se ponašati prema toj djeci. Trebao bi što više poticati drugu djecu da se druže s takvom djecom kako se ne bi osjećala zapostavljeno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sviđa mi se tvoja ideja kreativnog rješavanja predrasuda prema djeci usporenog kognitivnog razvoja. Također se slažem da bi trebalo poticati provođenje vremena s tom djecom.

      Izbriši
  6. Svi smo različiti na određeni način i upravo ta različitost čini svakoga od nas posebnim, pritom ne misleći ništa loše pod pojmom 'posebnim'. Djeca s usporenim kognitivnim razvojem su u našem društvu više manje gledana i komentirana sa strane, što je izuzetno loše jer današnji čovjek prije osuđuje nego li pogleda na sebe. Nebi trebali i ne smijemo odvajati djecu normalnog razvoja i djecu usporenog kognitivnog razvoja jer time činimo loš odgoj djece . Smatram da bi svaki dobar učitelj djecu s usporenim kognitivnim razvojem jednako uključivao u dnevne aktivnosti kao i ostalu djecu kako se nebi osjecala zapostavljeno i odbačeno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Danas se na različitost gleda kao na nešto negativno što je potrebno odstraniti umjesto da se potiče različitost i raznolikost ljudskih osobnosti.

      Izbriši
  7. Smatram da bi se svu djecu trebalo tretirat na podjednak način pogotovo ako su svi u istom razredu, ali ukazati ostalima na probleme tog djetata kako bi ga što bolje uklopili i svi mu skupa pomogli. Važan je razgovor s roditeljima koji najviše znaju o svom djetetu. Pažnja, ljubav i razumijevanje nikada ne mogu naškoditi djetetu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vrlo je bitno uključivanje roditelja u obrazovanje djece pogotovo ako nam mogu pomoći u situacijama u kojima se ne snalazimo najbolje ili nemamo iskustva.

      Izbriši
  8. Djecu usporenog kognitivnog razvoja trebalo bi potaknuti na različite aktivnosti i u što većoj mjeri pružiti im pomoć i potporu. Za razvoj djeteta s usporenim kognitivnim ponašanjem ključna je okolina i to koliko će im okolina pružiti pomoć. Takva djeca trebala bi imati jednostavniji školski program, ali s naglaskom na to da učitelji i drugi učenici pomognu da takvo dijete postigne uobičajeni kognitivni razvoj.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Upravo tako. Potrebno je povećati svijest o potrebama takvih učenika, ali ih time ne odvajati od ostatka razreda.

      Izbriši
  9. Itekako postoji drugačiji način ponašanja prema djeci usporenog kognitivnog razvoja, te smatram to velikim problemom. Toj djeci treba posvetiti puno više pažnje te ih tretirati isto kao ostalu djecu. Iako takva djeca imaju drugačije potrebe, ne treba ih izdvajati kao posebne. Učitelji bi se također prema takvoj djeci trebali odnositi isto kao i prema drugima. Ne trebaju ih odvajati i na taj način grupirati djecu po njihovim sposobnostima. Treba im se samo posvetiti malo više pažnje kako bi se i ona osjećala prihvaćena i zadovoljna.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Učitelj je tu da se prilagodi i udovolji potrebama svakog učenika u razredu. Grupiranje nije korisno kako u društvu tako ni u razredu. Naglasak je na zajedništvu ljudi,a ne odvajanju.

      Izbriši
  10. Nažalost, djeca usporenog kongitivnog razvoja uvijek su zanemarena i ne posvećuje im se dovoljno pažnje. Do toga dolazi zato što učitelji ''nemaju vremena'' za takvu djecu, odnosno, ne mogu im se dovoljno posvetiti jer u razredu ima previše djece što dovodi do njihova zanemarivanja. Smatram da toj djeci treba posvetiti puno više pažnje nego što im se posvećuje i da učitelji trebaju promijeniti svoj pristup prema njima te se im više posvetiti.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Svakako im se treba više posvetiti, ali i tražiti to od drugih kako bi njihov razvoj bio što bolji.

      Izbriši
    2. Svakako im se treba više posvetiti, ali i tražiti to od drugih kako bi njihov razvoj bio što bolji.

      Izbriši
  11. Smatram da bi se djeci usporenog kognitivnog razvoja trebao prilagoditi program i da bi im se učitelji trebali posvetiti više nego 'normalnoj' djeci. Takvu djecu bi trebalo više poticati, od strane učitelja do roditelja. Za bolji ravoj djece u školi, ključna je komunikacija roditelja i učitelja, te se to nikako nebi smjelo zanemarivati, posebno u ovakvim slučajevima.

    OdgovoriIzbriši
  12. Djeca usporenog kognitivnog razvoja često su zanemarena. Njihovi vršnjaci ih često znaju okarakterizirati kao one koji su malo drugačiji,a nije rijetkost da su predmet izrugivanja. Takve situacije u razredu bi trebao rješiti učitelj tako što će razgovorom djeci objasniti kako nismo svi isti te da svako od nas ima svoje prednosti i mane. Važno je i da učitelj prilagodi program takvoj djeci kako se ona ne bi osjećala manje vrijednima. Također je važno da ih se ne isključuje iz pojedinih aktivnosti jer to uvelike utječe na njihovo samopouzdanje i volju za napretkom i učenjem.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nažalost djeca ne uviđaju bogatstvo u različitosti ljudi već pronalaze razloge za izrugivanje te odbacivanje. Dakako da učitelji moraju što više uključivati svu djecu u razne aktivnosti bez obzira na osobnost ili sposobnost.

      Izbriši
  13. Danas postoje djeca koju smatramo 'drugacijima'. Cinjenica jest da ta djeca nisu toliko napredna kao svoji vrsnjaci , ali to nam ne daje pravo da ih smatramo manje vrijednima . Varietas delectat , rekla bih . Ovaj svijet je velika slagalica , a osnovne gradivne jedinice su ljudi. Svu sadrzajnu ljepotu ovaj nam svijet pruza upravo svojom razlicitoscu. Ljudi koji ne cijene razlicitost, ne cijene odnosno ne poznaju ljepotu. Ucitelji bi trebali ukazati djeci da nas razlicitost cini vrijednima. Trebali bi navesti djecu na spoznaju istinske vrijednosti koja se nalazi unutar samog covjeka . Ucitelj bi naposlijetku, trebao djeci ukazati da ne sudi druge na temelju njihovih drugacijih osobina vec da pronalazi onu bit svakog pojedinca koja proistjece iz njegova morala.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Odlično si pojasnila bit različitosti svih ljudi na svijetu. Žalosno je što neki ljudi ne razumiju da ne možemo svi biti isti i da bi svijet bio jednobojan kada bismo bili takvi. Svaki čovjek je jedinstven po nekoj svojoj osobini i to ne smijemo podcjenjivati.

      Izbriši
  14. Nazalost razlike u ponasanju prema takvoj djeci postoje. Cinjenica je da ce svatko prije nekoga prokomentirati, radije nego promisliti sto bi taj komentar moram uzrokovati. Mislim da je izuzetno bitno da ucitelji prilagode program takvoj djeci te ni u kojem slucaju se ta djeca ne smiju osjetiti razlicitima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ukazala si na veliku manu današnjeg društva, a to je nepotrebno i većinom zlobno komentiranje. takvi komentari gotovo uvijek izazivaju loše osjećaje u osobi koja ih prima. Mi kao učitelji ne smijemo dozvoliti takve situacije i reagirati pravilno i na vrijeme.

      Izbriši
  15. Nažalost su uvijek, i uvijek će postojati razlike prema osobama slabijeg kognitivnog razvoja. Trebalo bi se djecu educirati o tome da ta djeca vrijede isto ko i sva ostala. Zadrkivanje u mlađoj dobi može dovesti do ozbiljnijih problema kasnije.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Odbacivanje i ruganje u mlađoj dobi zaista može prouzrokovati različite strahove, traume ili psihičke probleme u odrasloj dobi. Djeca, ali i njihovi roditelji ne razmišljaju o dugotrajnim posljedicama koje njihovo ponašanje može uzrokovati kod drugih.

      Izbriši
  16. Baš kao i velika većina na ovom blogu,smatram da postoje razlike u ponašanju prema takvoj djeci. Neki roditelji i učitelji nemaju dovoljno strpljenja da rade s djecom usporenog kognitivnog razvoja.

    Ono što je od izuzetne važnosti je to da učitelji takvu djecu,na način koji djeci odgovara, uključe u nastavu kako se ne bi osjećala drugačije, odbačeno. Važno je i da učitelji ne podcijenjuju dijete zbog toga što slabije uči, čita jer s time dijete može dobiti osjećaj da ga okolina smatra "glupim".

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Učitelj uvijek treba očekivati više od svakog učenika i poticati ga na više i bolje. Naravno da učitelji ne smiju podcjenjivati djecu, ali mislim da se to danas dosta često događa te sam i sama bila svjedok takvog ponašanja prema slabijim učenicima u mom razredu.

      Izbriši
  17. Djeca usporenog kognitivnog razvoja vrlo su često zanemarena. Moguće je da neki profesori to ne smatraju svojim problemom, već problemom roditelja te stoga ne reagiraju kako bi trebali. Kognitivan razvoj vrlo je bitan za svako djete za pravilno funkcioniranje. Takva djeca često su i zadirkivana što je jako ružno te se to mora spriječiti. Takvoj djeci potrebno je pružiti svu pažnju koju trebaju te adekvatnu pomoć, a ne takvo nešto ''gurati pod tepih''

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Djeci u razredu potrebno je pružiti znanje o osobama s usporenim kognitivnim razvojem kako ne bi živjeli u predrasudama i diskriminaciji uzrokovanim manjkom poštovanja i razumijevanja za druge.

      Izbriši
  18. Djeca usporenog kognitivnog razvoja,kao sto je vec vecina rekla,su nazalost zanemrena.To je izrazito lose jer bi se naprotiv bas prema takvoj djeci trebala posvetiti posebna paznja a ne ih zanemarivati jer tako radimo njima samo gore.Bitno je da ucitelji nikada ne dopustaju da se,ako postoji netko takav u razredu,osjeca odbaceno!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nijedno dijete ne zaslužuje biti zanemareno ili odbačeno bez obzira na njegov kognitivni razvoj ili neku osobinu ličnosti. Nažalost, uvijek će postojati slučajevi, kao što vidimo u medijima, gdje se neće shvaćati prava vrijednost pojedinca već se baviti predrasudama.

      Izbriši
  19. Kognitivan razvoj vrlo je bitan za svako dijete kako bi ono moglo pravilno funkcionirati. Smatram da su djeca usporenog kognitivnog razvoja vrlo često zanemarena, što je zaista žalosno.

    OdgovoriIzbriši